Jesi li ikada osjetila teret u grudima, tugu ili ljutnju – a duboko znaš da to nije potpuno tvoje? Kao da hodaš kroz dan sa sjenkom koja ti ne pripada.
To je ono što u energetskoj psihologiji zovemo nošenje tuđe energije.
Kako preuzimamo energiju drugih?
Nekad iz ljubavi, nekad iz krivice, a često i nesvjesno.
Djeca u porodicama preuzimaju bol roditelja jer žele da im olakšaju. Partneri nose tugu jedno drugog jer misle da će tako sačuvati vezu. Prijatelji nesvjesno pokupe težinu jer ne znaju drugačije da pokažu podršku.
U energetskom smislu – mi otvaramo vrata i puštamo unutra osjećaje i obrasce koji nisu naši.
Zašto je to problem?
Jer kad nosimo tuđe, gubimo sebe.
Naša energija se pomiješa s tuđim teretom i više ne znamo šta je istinska slika našeg života, a šta pozajmljena emocija.
Nosimo bol koji nikad ne možemo do kraja razriješiti – jer nije naš da ga riješimo.
Prepoznavanje i vraćanje
Prvi korak je svijest: „Ovo što osjećam možda nije moje.“
Već tada dolazi olakšanje – jer prestajemo da se borimo sa sjenkom koja nam ne pripada.
Drugi korak je dopuštanje da svako ponese svoje. To nije odbacivanje, nego poštovanje: priznati da svako ima svoju snagu i svoj put.
Nošenje tuđe energije često izgleda kao ljubav – ali prava ljubav ne traži da izgubimo sebe.
Kada prestanemo da skupljamo tuđe terete, ne postajemo hladni – nego slobodni.
A sloboda je najčišći oblik ljubavi: jer tada možemo biti tu, potpuno prisutni, bez da se lomimo pod težinom koja nije naša.
