Osjećaj da smo odvojeni od Izvora, drugih bića ili vlastite duše, jedna je od najvećih iluzija čovječanstva.
To je veo koji najdublje boji naše misli i postupke, jer ako vjerujemo da smo sami i odvojeni, tada se rađa strah, oskudica i potraga za pripadanjem na pogrešnim mjestima.
Kako se odvojenost manifestuje u svakodnevnom životu?
- osjećaj usamljenosti čak i kada smo okruženi ljudima,
- potraga za vanjskim potvrđivanjem i priznanjem,
- stalna potreba da se dokažemo ili zaslužimo ljubav,
- uvjerenje da smo mali i nemoćni naspram svijeta.
Odvojenost je poput magle – zaklanja istinu da smo svi isprepleteni u jednoj mreži života i da je svaka duša povezana s Izvorom.
Duhovna istina iza vela
Istina je da nikada nismo odvojeni.
Naša suština je uvijek u dodiru s Izvorom, čak i kada to zaboravimo. Osjećaj odvojenosti je samo iskustvo koje nas uči vrijednosti ponovnog povezivanja – sa sobom, s drugima i s nevidljivim poljem koje sve nosi.
Kada prepoznamo povezanost:
- otvara se osjećaj mira i sigurnosti,
- ljubav više ne tražimo izvana, jer je već tu,
- prestajemo se osjećati izgubljeno – jer nikada nismo bili izgubljeni.
Mala praksa za razotkrivanje vela
Zatvori oči i postavi ruku na srce. Udahni duboko i izgovori (u sebi ili naglas):
„Ja sam dio Izvora. Nikada nisam odvojen/a. Ja sam povezan/a sa svim životom.“
