Mnogi ljudi nose u sebi duboko ukorijenjeno uvjerenje:
„Nisam dovoljno dobar/a. Ne zaslužujem ljubav, obilje, iscjeljenje.“
To je veo nevrijednosti – suptilna, ali moćna iluzija koja nas sprječava da osjetimo svoju istinsku veličinu.
Često nastaje u djetinjstvu, kroz iskustva odbacivanja, kritike ili upoređivanja. Kasnije ga sami hranimo – svaki put kada se mjerimo tuđim mjerilima ili negiramo vlastite darove.
Kako se nevrijednost manifestuje u Ĺľivotu?
- osjećaj da uvijek moramo raditi više da bismo bili prihvaćeni,
- teškoća u primanju ljubavi, pohvale ili podrške,
- potcjenjivanje vlastitih talenata i postignuća,
- samosabotaža – jer nesvjesno vjerujemo da ne zaslužujemo uspjeh ili sreću.
Nevrijednost je poput sjene koja prekriva unutrašnju svjetlost. Ali sjena nikada ne može uništiti svjetlost – može je samo zakloniti.
Duhovna istina iza vela
Istina je da vrijednost ne moramo zasluĹľiti.
Ona je urođena, upisana u samu činjenicu da postojimo. Duša ne poznaje pojam „nedovoljnosti“ – to je konstrukcija ega i ranjenog uma.
Kada podignemo ovaj veo, otkrivamo da:
- ljubav nije nagrada, nego prirodno stanje,
- obilje i blagoslovi nisu privilegija, nego prirodan tok Ĺľivota,
- ne moramo „postati bolji“ da bismo bili vrijedni – već sada jesmo.
Mala praksa za razotkrivanje vela
Stani pred ogledalo, pogledaj sebi u oÄŤi i reci:

„Ja sam vrijedan/na. Ja zaslužujem ljubav i obilje samim tim što postojim.“
U početku može djelovati neprirodno ili izazvati otpor. Ali ako istraješ, ove riječi počinju probijati veo i vraćati te istini o tvojoj urođenoj vrijednosti.